Zajednička trgovinska politika EU

Kao članica Europske unije, Republika Hrvatska u svojim trgovinskim odnosima s trećim zemljama primjenjuje Zajedničku trgovinsku politiku Europske unije (EU Trade Policy).

Zajednička trgovinska politika određena je člankom 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i isključiva je nadležnost Europske Unije. Temelji se na jedinstvenim načelima u trgovinskim odnosima Europske unije sa svijetom, osobito u pogledu zajedničkih carinskih stopa koje proizlaze iz sklopljenih trgovinskih sporazuma, komercijalne aspekte prava intelektualnog vlasništva, izravna strana ulaganja, ujednačavanje mjera liberalizacije trgovine, utvrđivanja zajedničke izvozne politike, te korištenja trgovinskih zaštitnih mehanizama i uklanjanja trgovinskih prepreka. Zajednička trgovinska politika obuhvaća i određuje bilateralne trgovinske odnose Europske unije s trećim zemljama i multilateralne odnose Europske unije kroz suradnju s multilateralnim organizacijama (Svjetska trgovinska organizacija - WTO).

Svoje trgovinske interese u okviru Zajedničke trgovinske politike Republika Hrvatska zastupa sudjelovanjem u radu pripremnih tijela Vijeća Europske unije, prije svega u Odboru za trgovinsku politiku i njegovim radnim skupinama i tijelima na različitim razinama na kojima države članice iznose i usuglašavaju svoja stajališta. Nakon usuglašavanja, stavove država članica predstavlja Europska komisija koja, u ime Europske unije pregovara bilateralne i multilateralne trgovinske ugovore, te nastupa u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO).

Put Republike Hrvatske prema Europskoj uniji označila je, u smislu trgovinske politike, liberalizacija trgovine, slobodna trgovina sa zemljama u regiji, usklađivanje zakonodavstva te u konačnici članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, koje je predstavljalo osnovu i temelj za integriranje hrvatskog gospodarstva u europsko i globalno tržište.

Republika Hrvatska 30. studenog 2000. godine postala je 140. članica WTO-a nakon okončanja bilateralnih pregovora o carinskim stopama za pristup roba i o uvjetima za pružanje usluga na hrvatskom tržištu.

Od 1. srpnja 2013. godine kada je Republika Hrvatska postala članica Europske unije prestali su se primjenjivati svi nacionalni propisi u području trgovinske politike kao i bilateralni i multilateralni sporazumi o slobodnoj trgovini koje je Republika Hrvatska sklopila prije članstva u Europskoj uniji.
To znači da su stavljeni van snage sporazumi o slobodnoj trgovini sa zemljama CEFTA-e, EFTA-e i Turskom. Kao i kod svih ranijih proširenja Europske unije, Europska komisija je započela pregovore sa zemljama CEFTA-e s kojima Europska unija primjenjuje sporazume o stabilizaciji i pridruživanju (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija i Srbija) kako bi te sporazume prilagodila radi proširenja Europske unije, odnosno članstva Republike Hrvatske u Europskoj uniji. Dodatne informacije o primjeni Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između EU i zemalja CEFTA-e dostupne su na: http://gd.mvep.hr/hr/trgovinska-politika-europske-unije/trgovinski-odnosi-s-drzavama-regije/

Članstvom u Europskoj uniji Republika Hrvatska je postala dio jedinstvenog unutarnjeg tržišta EU u kojem nema carinskih i necarinskih prepreka. Time su smanjeni prekogranični troškovi poslovanja, povećala se konkurencija te je hrvatskim gospodarstvenicima omogućen slobodan pristup tržištu svih država članica EU, kao i tržištu država s kojima EU ima sklopljene bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini, odnosno ostale trgovinske sporazume.

Od dana članstva u Europskoj uniji Republika Hrvatska je preuzela i izravno primjenjive europske propise o trgovinskim mehanizmima koja obuhvaćaju trgovinske zaštitne mehanizme i trgovinske prepreke. Više možete pronaći na poveznici: http://gd.mvep.hr/hr/trgovinska-politika-europske-unije/trgovinski-zastitni-mehanizmi/

Članstvom u Europskoj uniji Republika Hrvatska postala je dio razvijene mreže trgovinskih sporazuma koje je Europska unija sklopila s trećim zemljama, otvorena su joj značajna tržišta obzirom na sporazume o slobodnoj trgovini koje je Europska unija sklopila s trećim zemljama.
Slobodna trgovina ima velik i značajan utjecaj na rast i radna mjesta u Europi. Više o Slobodnoj trgovini kao izvoru gospodarskog rasta možete pronaći u brošuri Europske komisije:   http://europa.eu/pol/pdf/flipbook/hr/trade_hr.pdf

Budući da će 90 % svjetskih potraživanja u narednih petnaestak godina biti generirano izvan Europe, cilj je zajedničke trgovinske politike iskoristiti taj potencijal rasta i otvoriti nove mogućnosti za poslovanje europskih tvrtki na trećim tržištima kroz sklapanje trgovinskih sporazuma s ključnim zemljama, europskim trgovinskim partnerima.

Na međunarodnu trgovinu robama i uslugama mogu utjecati različiti aspekti trgovinske politike kao što su uvozne carine, nacionalni propisi, različiti dodatni zahtjevi koje moraju udovoljiti strani dobavljači ili način na koji se tretira proizvod s obzirom na njegovo podrijetlo. Sve više raste značaj necarinskih prepreka kojima države kompenziraju sve niže carine u međunarodnoj trgovini.
Trgovinski sporazumi sklapaju se s ciljem:
- otvaranja novih tržišta za europske robe i usluge
- povećanja mogućnosti za ulaganja
- jeftinije trgovine ukidanjem uglavnom svih carina
- brže trgovine olakšanjem prijelaza robe kroz carine i dogovaranjem zajedničkih pravila o tehničkim i sanitarnim standardima
- predvidljivim uvjetima trgovine u područjima koja utječu na trgovinu kao što su prava intelektualnog vlasništva, pravila tržišnog natjecanja i okvira za javne nabave
 
Europska unija sklopila je velik broj važnih trgovinskih sporazuma, a u tijeku je i niz pregovora sa značajnim europskim trgovinskim partnerima. Više možete pronaći na poveznici: http://gd.mvep.hr/hr/trgovinska-politika-europske-unije/preferencijalni-trgovinski-sporazumi/
Republika Hrvatska je, također, dio zajednice neširenja oružja za masovno uništenje kao članica ili zemlja potpisnica svih važnijih međunarodnih sporazuma ili režima o neproliferaciji. Aktivno doprinosi cilju neširenja oružja za masovno uništavanje kroz provedbu međunarodnih obveza i jačanja sposobnosti uspostavom i provođenjem zakona i procedura na nacionalnoj razini. Republika Hrvatska aktivno sudjeluje u radu međunarodnih režima i aranžmana, posebno Wassenaar aranžmana (WA), Australske skupine (AG) i Grupe snabdjevača nuklearnim materijalom (NSG) te odnedavno i radnih tijela Europske unije iz područja robe s dvojnom namjenom.