- Objavljeno: 02.09.2019.
Kvalitetnije brendiranje domaćih vina lijek protiv jeftinog uvoza
Na hrvatskom tržištu vina zrcale se problemi cijelog poljoprivredno-prehrambenog sektora, unatoč znanju i tradiciji ne proizvodimo dovoljno vina za domaće potrebe pa se jeftino vino uvozi, a izvoze se kvalitetna hrvatska vina, stoga je kvalitetnije brendiranje domaćih vina lijek protiv jeftinog uvoza.
Na hrvatskom tržištu vina zrcale se problemi cijelog poljoprivredno-prehrambenog sektora, unatoč znanju i tradiciji ne proizvodimo dovoljno vina za domaće potrebe pa se jeftino vino uvozi, a izvoze se kvalitetna hrvatska vina, stoga je kvalitetnije brendiranje domaćih vina lijek protiv jeftinog uvoza, priopćeno je iz HGK.Prostora za veću potrošnju hrvatskog vina na domaćem tržištu i u inozemstvu ima, uz snažniju promidžbu i brendiranje, kroz zaštitu zemljopisnog podrijetla vina oznakom izvornosti (ZOI) ili oznakom zemljopisnog podrijetla (ZOZP), naveli su u nedjelju iz Hrvatske gospodarske komore (HGK). ZOI i ZOZP oznake potrošačima, uz ostalo, jamče da grožđe i vino dolaze iz točno određenog područja, te da se na godišnjoj razini kontroliraju uvjeti proizvodnje kao i fizikalno-kemijski i organoleptički parametri vina definirani specifikacijama proizvođača.
Hrvatska trenutno ima zaštitu za 16 naziva oznakom izvornosti, od čega tri ZOI-ja odnose se na razinu vinogradarske regije, 12 na razinu vinogradarskih podregija, a samo jedna oznaka je na razini položaja – svjetski poznati Dingač. Problem je što su specifikacije naših ZOI-ja jako široko postavljene i ne nude prava rješenja proizvođačima niti odgovore potrošačima, ocjenjuju iz HGK-a.
Godišnje se u Hrvatskoj popije oko milijun hektolitara vina, od toga između 750 i 800 tisuća hektolitara dolazi iz domaćih vinarija, dok ostatak uvozimo (od 250 do 300 tisuća hektolitara). U izvoz ide između 50 i 55 tisuća hektolitara, u pravilu skupljih vina. Od ulaska Hrvatske u EU proizvodnja nam je pala, a uvoz narastao, s tim da nam se smanjuju i površine pod vinogradima.
No, do 2004. godine smo bilježili smo suficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni vina, a prošle godine smo ostvarili deficit od 14,3 milijuna eura, uz pokrivenost uvoza izvozom od samo 53 posto. To znači da je od izražene samodostatnosti u proizvodnji vina, danas ona pala na razinu oko 75 posto, navode iz HGK.
Istovremeno, hrvatska vina su se etablirala na globalnim vinskim kartama, a naši vinari osvajaju odličja na prestižnim svjetskim natjecanjima i događanjima.
„Uz manje površine vinograda i smanjenje proizvodnje vina, veliki izdaci za hranu u strukturi potrošnje kućanstava u Hrvatskoj (28,2 posto) i niža kupovna moć prosječnog hrvatskog potrošača iniciraju uvoz mahom jeftinijeg vina u odnosu na cijene domaćeg. Prosječna uvozna cijena u 2018. je iznosila 1,26 eura, no čak 75 posto količine uvezenog vina ima prosječnu cijenu ispod 80 euro centi. Radi se o vinu koje uglavnom stiže u rinfuzi ili u većim pakiranjima, bez zaštićenog zemljopisnog podrijetla, i najčešće bez oznake sorte. S druge strane, prosječna cijena našeg vina u izvozu iznosi 2,8 eura, a značajnije količine izvoze se na EU i treća tržišta po prosječnim cijenama iznad 10 eura za pojedine kategorije vina“, objašnjava potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam Dragan Kovačević. Dodaje da hrvatski proizvođači moraju nastaviti graditi brand kvalitete, prvenstveno kroz zaštitu izvornosti i zemljopisnog podrijetla svojih vina.
Novi Zakon o vinu govori o četiri regionalne organizacije vinara i vinogradara koje korespondiraju s četiri vinogradarske, ali ujedno i marketinške regije Hrvatske: Slavonija i Hrvatsko Podunavlje, Središnja bregovita Hrvatska, Hrvatska Istra i Kvarner i Dalmacija. Vinari okupljeni u nacionalno Udruženje vinarstva HGK i stručna služba HGK inicijatori su ovakve podjele, a upravo te četiri regije su i okosnica HGK brend strategije „Vina Croatia vina mosaica“.
(Hina)