Poticanje i zaštita ulaganja

Ugovori o poticanju i zaštiti ulaganja i zajednička politika ulaganja EU

Od stupanja na snagu Lisabonskog ugovora dio zajedničke trgovinske politike su i izravna strana ulaganja, čime je i to područje postalo područje isključive nadležnosti EU. Posljedično, samo Unija može donositi i usvajati pravno obvezujuće akte iz  područja ulaganja, uključujući i sklapanje međunarodnih ugovora o ulaganjima, dok države članice to mogu činiti samostalno samo ako ih za to ovlasti Unija ili u svrhu provedbe akata Unije. 

Međutim, opsežna politika ulaganja EU-a uvodi se postepeno. To znači da će gotovo 1200 ugovora o poticanju i zaštiti ulaganja koje su države članice samostalno sklopile biti očuvana dok ne budu zamijenjeni novim i opsežnijim EU ugovorima o ulaganjima. Takvo prijelazno razdoblje uređeno je Uredbom br. 1219/2012 Europskog parlamenta i Vijeća  (Regulation No 1219/2012).

Republika Hrvatska je prije pristupanja EU sklopila 58 dvostranih Ugovora o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, od čega 23 s državama članicama EU. Pregled svih ugovora koje je RH sklopila nalazi se ovdje.

Na razini EU odredbe o zaštiti ulaganja i rješavanju sporova između investitora i države pregovaraju se u kontekstu sporazuma o slobodnoj trgovini s trećim državama ili kao zasebni sporazumi o ulaganjima. EU trenutno pregovara zasebne sporazume s Kinom i Mianmarom, dok se poglavlja o ulaganjima pregovaraju u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini s Indijom, Japanom, SAD-om, Meksikom, Egiptom, Tunisom, Marokom, Jordanom, Malezijom, Tajlandom, Indonezijom i Filipinima. Pregovori s Kanadom, Singapurom i Vijetnamom su dovršeni.

Više o zajedničkoj trgovinskoj politici EU i rješavanju sporova između investitora i države:
http://ec.europa.eu/trade/policy/accessing-markets/investment/.