Borovo: Skup uteg prošlosti nije nas ubio, izvoz je naša velika prilika

Izvoz nam je posebno važan. Borovo do 2012. nije izvozilo, no lani je 10% prihoda bilo vezano uz izvoz, ove godine planiramo 12-13 posto, a dogodine 17%. Želimo dosegnuti omjer 30-70%, što je garancija dugoročnog opstanka tvrtke.
 


U svom zlatnom razdoblju Borovo je zapošljavalo 23.000 radnika i godišnje proizvodilo 23 milijuna pari obuće. Zaposlenih je sada tek 703, od toga 500 u proizvodnji u Vukovaru, što tvrtku još čini najvećim poslodavcem u županiji i godišnje proizvede 400.000 pari obuće. Prilike za značajnije povećanje broja djelatnika još nisu u fazi realizacije, no s povećanjem izvoza, na kojem intenzivno radimo već 18 mjeseci, vjerujem da će se otvoriti i potreba za novim zapošljavanjem u proizvodnji, kaže predsjednik Uprave Gordan Kolundžić. Optimizam za rast izvoza daju nam signali s tržišta Kanade, prvi kontejner izvezli smo u ožujku, a za 2017. najavljuju dvostruke količine.  
 
Da nema utega prošlosti, društvo bi moglo biti samodostatno, mogli bismo  živjeti s prihodima koje ostvarujemo. Nažalost, imamo velik i skup teret iz prošlosti. Do  2012. prodana je imovina u vrijednosti oko 400 milijuna kuna, potrošeno još 200 milijuna državnih potpora i ostavljeno 180 milijuna kuna gubitka, što je rješavano u predstečajnoj nagodbi. I to je nešto s čime se moramo nositi. Danas sa zadovoljstvom mogu reći da su svi naši kapaciteti popunjeni do kraja godine. Tome pridonosi i veliki ugovor koji odrađujemo za Ministarstvo unutarnjih poslova. U segmentu države oni su naš najveći kupac, žalosno je što nitko drugi ne prati taj trend. Njima velika hvala. U razdoblju srpanj-rujan radit ćemo 40.000 pari obuće za naše trgovine, kolekciju jesen-zima, a u ostatku godine ponovno za izvoz.
 
U svim društvima kojima je država vlasnik i financiraju se iz proračuna velika prepreka bio je sustav javne nabave gdje je isključivo cijena diktirala odabir. S izmjenama zakona, nadamo se da ćemo dobiti veću šansu na tržištu. Kada je cijena jedini kriterij roba se uglavnom uvozi iz Azije iako je životni vijek tih proizvoda 2-3 puta kraći jer se radi o nekvalitetnim sintetičkim materijalima. Usporedi li se životni vijek i cijena te robe s onim što mi radimo, vidi se da je naš proizvod nešto skuplji, ali je izrađen iz prirodnih materijala, kože ili pamučne tkanine uz trostruko dulji vijek. Nadam se da će novi zakon upravo nama dati prednost. 
 
U prvom tromjesečju ostvarili smo rast prihoda, četiri milijuna kuna više nego lani. Prošle godine gubitak je operativno iznosio 18 milijuna kuna, u 2014. godini 25 milijuna, dok je u 2013. dosegnuo 47 milijuna, a 2012. čak 180 milijuna kuna.
 
Zadovoljan sam već i radi činjenice što smo još živi i što živimo isključivo od rezultata svoga rada. Nismo prodavali imovinu. Proizvodimo i ispunjavamo sve svoje obveze isključivo od svoga rada. Ono s čime nisam zadovoljan je da Hrvati godišnje kupe 10 -12 milijuna pari obuće, a Borovo u tome sudjeluje s tek 500-600 tisuća pari. Kada bi se svaki sedmi stanovnik RH barem jednom godišnje u našim trgovima pojavio kao kupac, situacija bi u Borovu bila posve drukčija. Možda su tome krive i naše marketinške slabosti, što nismo u željenom obujmu doprli do sugrađana. Često nam se događa da nas bolje percipiraju kupci izvan Hrvatske nego doma. Dokaz za to je naš izvoz u Francusku, Kanadu, Južnu Koreju, Sloveniju i SAD, a krajem godine otvaramo i tržište Australije.
 
Kao i svako društvo koje je izašlo iz predstečajne nagodbe, nemamo pristup kapitalu za potrebe operativnog poslovanja. Nijedna banka nije voljna s nama razgovarati, uz iznimku ako se posao radi za državu. Konkretno, našu kolekciju od 40 tisuća pari obuće nijedna banka nije voljna ni pogledati, a dobavljači ne daju robu na otvoreno. Tu ulažemo napor, moramo sami unaprijed sve isfinancirati, a krug novac-roba-novac u obućarstvu se događa svega dvaput godišnje, kroz kolekcije proljeće-ljeto i jesen-zima. Od nabavke repromaterijala do utrženja posla zna proći i šest mjeseci. Zato nam je izvoz posebno važan. Borovo do 2012. nije izvozilo, no lani je 10% prihoda bilo vezano uz izvoz, ove godine planiramo 12-13 posto, a dogodine 17%. Izvoz nam je iznimno bitan, želimo dosegnuti omjer 30-70 što je garancija dugoročnog opstanka tvrtke. 
 
Časopis Vogue koji kreira modne trendove diljem svijeta promovirao je Startasice. Vogue je lider u modnoj industriji, objava je itekako pomogla. U SAD-u imamo dobrog distributera, mladu iseljeničku obitelj koja marketinški odlično obrađuje tržište. Ovih dana idemo u seriju doproizvodnje i za našu obalu, jer radi te objave očekujemo dobre rezultate u turističkoj sezoni. 
 
Kod Startas programa riječ je o printu na prirodnom materijalu, pamučnoj tkanini pa se može brzo reagirati, dati veći broj novih modela u kratkom roku. Godišnje radimo 20-ak novih modela i to je onda uvijek svježa vijest. Kožna i platneno gumena obuća su izjednačene, radimo po 200 tisuća pari. Po financijskom volumenu još je jača kožna. Lani smo radili jedan lohn posao za Talijane, 70.000 pari i dobili smo priliku te iste modele staviti i u svoje trgovine. Od 70 tisuća pari nismo dobili nijednu reklamaciju, talijanski partneri su nam rekli da u 25 godina to nisu doživjeli.     
 
(Poslovni dnevnik)
 

Pisane vijesti