Teh-cut će s planiranim ulaganjima kapitalizirati minuli rad i dugogodišnja ulaganja i cijelu proizvodnju odjednom dići na mnogo višu tehnološku razinu. S ulaganjima u nove strojeve moći će raditi mnogo kompleksnije alate i u istoj jedinici vremena isporučiti više proizvoda te povećati dodanu vrijednost. A to je ono što tržište danas bezuvjetno traži. Pametna tvornica, koja podrazumijeva da je sve kontrolirano digitalno i da svi strojevi imaju senzoriku, krajnja je točka na tom putu stalnog unapređivanja proizvodnje te dizanja razine automatizacije i robotizacije. No Teh-cut je već sada u vrhu hrvatske industrije kada je riječ o tehnološkoj razini proizvodnje.
Na domaće tržište grupa plasira oko 20 posto proizvodnje, a glavna tržišta su joj Njemačka i Austrija za alate koje proizvodi Teh-cut, a SAD za dijelove za nuklearke koje plasira Westinghouseu. Činjenicu da gotovo ne postoji domaće tržište za njihove proizvode Radović smatra velikim nedostatkom u odnosu na konkurente iz industrijski razvijenih zemalja. Teh-cut je ostao gotovo jedina alatnica u Hrvatskoj, nakon što je Končar prodao svoju, koja zapošljava više od deset ljudi, a, za usporedbu, u Sloveniji danas postoji više od 300 alatnica.
Alati Teh-cuta upotrebljavaju se najviše u automobilskoj i elektroindustriji, a planiraju širiti portfelj proizvoda prema avioindustriji i medicini, gdje također mogu imati primjenu. Sami razvijaju sve alate koje proizvode, a od naručitelja dobivaju samo modele koje je potrebno proizvesti u nekom alatu. Ne rade direktno za proizvođače automobila nego za ljevaonice koje imaju ugovor s krajnjim kupcem, koji kontrolira cijeli proces. Svojevrsni moto poslovanja svih ovih godina mogao bi biti: ‘Za velik posao trebaš velik stroj!’. Dosad je u tehnologiju i opremu, kaže Radović, uloženo više od 20 milijuna eura. Jedno od većih ulaganja u tehnologiju bio je Hermle obradni centar s robotskom ćelijom, čudo tehnike koje su kupili 2011. godine i koji je omogućio da se radi ‘dobro od prve’, što znači da nema dorada, popravka, ručnog poboljšavanja itd.
Ulaganja su se uglavnom financirala kreditima, a premda ni sadašnje kamate na kredite od 3,5-4 posto na smatra povoljnim, prisjetio se kako je 1997. podigao kredit za strojeve od milijun njemačkih maraka s 18 posto kamate. Investicije u nove strojeve u aktualnom razvojnom ciklusu od šest milijuna eura financirat će se prvi put dijelom preko fondova EU. Na pitanje zašto dio vlasništva ne prepusti vanjskim investitorima u zamjenu za kapital za daljnji razvoj tvrtke, Radović kaže da uvjeti koje su im nudili equity fondovi nisu prihvatljivi jer ‘nude malo za mnogo’. Osim financiranja, još veći problem i ograničavajući faktor u razvoju poslovanja je nedostatak kadrova, koji muči svu industriju, od IT-a do metaloprerađivačke.
Vrlo teško pronalazimo zaposlenike, a nemamo ih otkud ni uvesti. Problem je što ljude nakon završene srednje škole i fakulteta za ozbiljan posao ovog tipa moramo obučavati tri do pet godina. To nas uvelike koči. Naš najveći problem u kontekstu industrije 4.0 je razvoj čovjeka i kako ga naučiti da radi s tom tehnologijom. Kod nas tijekom cjelokupnog obrazovanja nema primjenjivog znanja i doticaja s realnim sektorom – žali se Radović, dodajući da je problem i to što smo vrlo nekonkurentni na višim plaćama – u bruto 2 iznosu 30 posto skuplji od Austrijanaca. Radović je nakon karijere u Končaru, SAS-u i sličnim kompanijama, privatnu tvrtku Teh-cut osnovao 1992., počevši raditi sam, u jeku rata. Počeo je proizvoditi rezne alate, a kasnije se portfelj proizvoda proširivao. Danas je to obiteljska tvrtka u kojoj rade i njegova djeca. Sin Antonio je diplomirao strojarstvo i zadužen je za tehnički dio posla, a kći Petra završila je ekonomiju u SAD-u i vodi kontroling.
Jedan od ključnih trenutaka u povijesti tvrtke bila je kupnja Jedinstva PNO prije 15 godina kada se Teh-cut seli u njegov prostor na Jankomiru i dobiva novu, sestrinsku djelatnost. I to ne bilo kakvu, nego proizvodnju sapnica, komponenti od nehrđajućeg čelika za nuklearni gorivi sklop, i s ugovorom s američkom kompanijom Westinghouse Electric, jednom od vodećih globalnih igrača u gradnji nuklearnih elektrana. Jedinstvo PNO je upravo zbog suradnje s multinacionalkom iz specifične industrije ostalo samostalna tvrtka sa svojim starim imenom. Prije nekoliko godina usvojili su novu tehnologiju i napravili projekt novih sapnica koje rade za Westinghouse, a projekt je završio s prijavom patenta.
S obzirom na to da Jedinstvo PNO radi isključivo s Westinghouseom, a to čini i nešto više od 50 posto prihoda grupe, pitanje je koliko je ovisnost o jednom kupcu opasna za opstanak i poslovanje grupe. Radović se toga ne boji jer zamjena dobavljača u tom sektoru traje minimalno dvije godine s obzirom na to da je proces certifikacije proizvodnje jako dug i skup pa mora biti riječ o kardinalnoj pogrešci da se ide na zamjenu dobavljača. Dok je taj dugogodišnji ugovor s Westinghouseom stabilan izvor prihoda, sve što rade u Teh-cutu je od danas do sutra i svaki tjedan i mjesec radi se na ugovaranju i nuđenju posla. To je normala u današnjim tržišnim uvjetima, a dugogodišnji ugovori sve su rjeđe iznimke rezervirane za specifične prilike.
Kada je riječ o potražnji i stanju na globalnom tržištu, potencijal rasta za Teh-cut je velik, a cilj je približiti se vrhu europskih alatnica i uključiti se u nove razvojne procese u automobilskoj i avioindustriji.